Prelošćica i Gušće – među najstarijim školama u Hrvatskoj, starije i od sisačkih škola

Školska zajednica Osnovne škole Budaševo – Topolovac – Gušće s ponosom čuva iznimno vrijednu povijesnu baštinu školstva koja seže u sredinu 19. stoljeća. Područna škola u Prelošćici otvorena je 1. prosinca 1856. godine, kada je prva pučka škola započela s radom s 51 učenikom iz Preloščice i okolnih mjesta. Samo dvije godine kasnije, 1858. godine, osnovana je i područna škola u Gušću, čime se ovaj kraj svrstao među najranije centre pučkog školstva u Hrvatskoj.

Zanimljivo je istaknuti da su škole u Prelošćici i Gušću starije od većine škola u gradu Sisku, gdje se organizirano osnovno školstvo razvija kasnije, ponajviše u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Time naše područne škole pripadaju samim počecima sustavnog obrazovanja u ovom dijelu Hrvatske, u vrijeme kada su pučke škole u ruralnim sredinama bile rijetkost i imale iznimnu društvenu važnost.

U širem hrvatskom kontekstu, škole osnovane sredinom 19. stoljeća smatraju se među deset najstarijih pučkih ili osnovnih škola u zemlji, osobito ako se promatraju škole koje su djelovale kontinuirano u manjim sredinama. Upravo su takve škole, poput onih u Preloščici i Gušću, imale ključnu ulogu u širenju pismenosti, kulturnog identiteta i znanja među stanovništvom izvan većih gradova.

Danas, zajedno s područnim školama Kratečko i Svinjičko, ove škole čine snažnu obrazovnu cjelinu u sklopu Osnovne škole Budaševo – Topolovac – Gušće. Više od 160 godina kasnije, nastavljamo graditi obrazovanje na temeljima koje su postavili prvi učitelji i učenici ovog kraja, čuvajući tradiciju, ali i odgovorno gledajući prema budućnosti.

---

Prema razvijenosti školstva mjeri se kulturna razina naroda. Dvanaest stoljeća hrvatskog školstva snažan je argument konstataciji o nastojanjima i postignućima Hrvata na kulturnom polju.

Slažemo se s mišljenjem utemeljitelja hrvatske pedagogije, Stjepanom Basaričekom, koji ističe da bez kulture nema opstanka naroda.

MATIČNA ŠKOLA BUDAŠEVO

Upisno područje škole Budaševo obuhvaća naselja Budaševo (oko 1700 stanovnika) i Novo Selo Palanječko (oko 550 stanovnika).

Učenici iz Budaševa su od 1856. do 1875. nastavu pohađali u Prelošćici, a od 04. siječnja 1875. do 1939. u Topolovcu.

04. rujna 1939. godine s oko 65 polaznika, u zgradi bivše šumarije (koja je preselila u Topolovac), započela je s radom škola u Budaševu za učenike I. – IV. razreda.

24. rujna 1947. škola je preuzela od sela knjižnicu.

1951. počinje gradnja nove školske zgrade i traje do 1954. kada počinje nastava u novoj zgradi sa 101 učenikom.

01. svibnja 1955. osnovana je školska zadruga koja je od svojih prihoda (sušenje sijena i branje kukuruza – 500 000 dinara) kupila prvi kinoprojektor.

U veljači 1956. kupljen je prvi radio aparat.

1960. prvi televozor u selu i magnetofon.

1958. godine škola postaje osmorazredna. Iste godine škola je promijenila ime u „Narodna osnovna osmogodišnja škola Budaševo“ (prije „Narodna četverogodišnja škola“).

22. svibnja 1964. škola je dobila ime OŠ Josip Selanec Budaševo.

Nova školska zgrada izgrađena je 2002. godine, a školska športska dvorana 2008. godine.

Školske godine 1963./64. bilo je 285 učenika,

1974./75. godine 293 učenika,

1994./95. godine 218 učenika,

2004./05. godine 192 učenika,

2011./12. godine 197 učenika.

Svi dosadašnji ravnatelji (upravitelji, direktori):

4.9.1939. – Rašković

Kraj 1940. – Bernard

1941. – Marica Martinko

1945. – Branko Svilković

17.4.1947. – Drago Milobar

2.9.1948. – Ana Oklopčić

10.9.1949. – Radivoje Žegarac

14.10.1949. – Ana Oklopčić

26.6.1950. – Katica Čermak

                  – Drago Cotić

27.10.1960. – Vladimir Smolčić

1.9.1977. – Bude Paripović

8.4.1991. – Ivan Tomaš

14.1.1994. – Nikola Lacković

PUČKA ŠKOLA U TOPOLOVCU

Među svim događajima u 19.stoljeću najvažniji za stanovnike Topolovca je osnivanje i početak rada osnovne škole. Prije nastanka škole u Topolovcu, školu je imala Preloščica gdje su topolovački školarci polazili nižu pučku školu. Više se godina raspravljalo o otvaranju škole u Topolovcu jer su se vijećnici iz drugih sela tomu protivili. Otvaranje nove škole značilo je i uzdržavanje novih učitelja, a u to vrijeme seljacima obrazovanje nije bilo važno.

No 1870. godine bivše vlastelinstvo Topolovac kupio je Hinko Escher, Švicarac koji je 1874. godine osnovao školu o čemu piše i u Spomenici škole na stranama koje je zapisao prvi topolovački učitelj Petar Branny. Hinku Escheru škola je pomogla tako da su se tamo sada školovala djeca njegovih radnika, a ne u Preloščici kao do tada.

04.siječnja 1875. bio je prvi školski dan u Topolovcu. U prvi razred upisano je 48 učenika koji su pohađali nastavu smještenu u preuređenoj kovačnici. Petar Branny bio je učitelj više od deset godina, a nakon njega učitelj postaje Nestor Liht. Zanimljivo je da su učenici prvog razreda, upisani 1875., bili stari između 6 i 12 godina. Prva školska godina završila je 2. kolovoza 1875. ispitima svih učenika. Ispit je položio 21 učenik, a ostali su upućeni na ponavljanje razreda. Broj školske djece stalno se povećavao, pogotovo nakon što je 1908. vlastelinstvo kupio nadvojvoda Friedrich Habsburški. Godinu dana kasnije osnovan je još jedan razredni odjel. Ubrzo se javila potreba za novom školskom zgradom, čija je gradnja započela 1910. godine dok je nastava premještena u zgradu općine. Škola je bila dovršena 1912. godine te je imala tri učionice i stan za učitelja.

GUŠĆE

Školu u Gušću imamo od 1858. godine, dakle 16 godina prije prvog školskog zakona u Hrvatskoj.

Vrijeme osnutka škole u Gušću bilo je izuzetno teško (apsolutizam, teško ekonomsko stanje, polazak škole još nije ozakonjen…).

Škola u Gušću je u dugoj povijesti imala više uspona, zastoja i padova. Sudbinu škole u najvećoj mjeri određuje politika i ekonomska situacija. Tako je iza 2. svjetskog rata Gušće moralo napustiti mnogo mladih ljudi, najprije zbog uništavanja seljaka i poljoprivredne proizvodnje, zatim i zbog slabijih prometnih veza s centrima itd.

1952.-1960. škola je bila žarište zbivanja društvenog života; bile su organizirane redovite kino predstave, školska zadruga, slobodne aktivnosti… Krajem 19. stoljeća škola je bila centar pučkog prosvjećivanja. U školi se učilo o naprednom gospodarstvu, voćarstvu, pčelarstvu, stočarstvu, njegovao se interes za knjigu, tjelovježbu, budila se i podržavala nacionalna svijest, nacionalna kultura, njegovan je vjerski svjetonazor.

Nastavak školovanja mladim je ljudima bio otežan naročito zbog prometne izoliranosti. Međutim, i pored toga mnogi su uspješno nastavili školovanje i postali istaknuti djelatnici različitih struka.

Ivan Nepomuk Trstenjak (Zagreb, 17.5.1865.-Zagreb, 26.8.1936.), jedan od istaknutih hrvatskih pedagoga i učitelja je učiteljevao u Gušću, koje mu je bilo prvo radno mjesto (1884.-1894.)

SJEĆANJA BIVŠIH UČENIKA

Ivan Trdenić, 1929. godište

„U razdoblju od 1936.-1940., za vrijeme moga četverogodišnjeg školovanja učitelji su bili: Herman Trdan i Josip Telebar.

…

Učitelji su bili strogi i zbog toga su učenici bili mirni i poštivali svoje učtelje. Nepristojni i zločesti kažnjavani su batinama i klečanjem na podu. Učili smo geometriju, zemljopis, račun, crtanje, ručni rad, a ocjene su bile: slab, dobar, vrlo dobar, odličan.

Za vrlo dobar uspjeh dobivala se pohvalnica, a za odličan knjiga. Slobodni dani su nam bili četvrtak i nedjelja.

 Ujutro smo kretali, a navečer se vraćali kući.

…“

Razgovarala:

Mirica Trdenić, 1998.

Dragutin Klarić, 1942., učitelj, 1998.

„Ukratko se prisjetiti svega što me veže za školu Gušće nije lako jer od svojih 56 preživjelih godina gotovo sam 50 godina vezan za tu školu.

Prva slova i prve račune vježbao sam zajedno s nerazdvojnim kolegama Krešom i Franjom uz pomoć učiteljice Jelene Žarak, koja je tada sama vodila prva četiri razreda. Škola je ubrzo postala šestogodišnja, a zatim osmogodišnja, tako da sam u Gušću završio svih osam razreda.

Iz tog perioda moram spomenuti učitelje koji su me učili: Vilima Augustina, Ivicu Drobnjaka, Mišu Marenića, Jovicu Mihaljevića, Lovru Dujnića, Dragutina Filipovića, te učiteljice Vikica Drobnjak, Marija Slavujević i Mileva Filipović.

Mnogo smo radili u školskom vrtu, sadili voćnjak, imali pčele, bavili se modelarstvom, imali smo foto sekciju i radio amatere. Prvi film gledao sam u Gušću 1960. godine, a bio je „Krvna osveta“. Filmove su prikazivali učitelji i to najviše gospodin Vilim Augustin.

…

Na nagovor svojih roditelja i učitelja krenuo sam u učiteljsku školu te sam tako uz nju vezan do danas.

U protekle trideset i dvije godine mnogo toga se promijenilo, u školi je radilo mnogo učitelja od kojih su neki u njoj proveli cijeli svoj radni vijek.

Moram ovdje spomenuti ponovo Vilima Augustina, Andriju i Šteficu Bobinac, Mirka Galija, Božicu Vuketić, Marijana i Zlaticu Ciglenečki, Vericu i Zdenka Češković, Veroniku Mesić, Ankicu Potkonjak, Nikolu Lackovića, te domara Vladu Vuketića i kuharice Janicu Vuketić i Slavicu Puškarić.

Mislim da su ovi ljudi kao i Hinko Prišlin, Jelena Žarak i ostali zaslužili ući u povijest ove škole jer je oni zajedno s njom i čine.

Pamtim kad smo po čitave dane u školi izrađivali nastavna sredstva, pripremali se za nastavu, a ponekad sami ličili i popravljali zgradu kako bi nam život u njoj bio ljepši.

Nadam se da to sve nije bilo uzaludno. Odgojili smo generacije mladih ljudi od kojih su neki postali inžinjeri, profesori, učitelji, svečenici, liječnici, pa sve do doktorata znanosti.

Stoga sav trud nije bio uzaludan.“

PRELOŠČICA

Opća pučka škola u Preloščici otvorena je 1. prosinca 1856. godine. Početkom otvorenja pučke škole upisan je 51 učenik (42 dječaka i 9 djevojčica) koji su, osim iz Preloščice bili iz okolnih mjesta, Budaševa, Topolovca i Goričice.

Najveći trud i trošak za osnutak škole podnio je preloški župnik Nikola Krizmanić

1875. otvorena je škola u Topolovcu, nakon čega učenici iz Budaševa, Topolovca i Goričice prestaju ići u školu u Preloščicu te kreću u Topolovac. Te godine u školu u Preloščici upisano je 82 učenika (42 dječaka i 40 djevojčica). Nova školska zgrada sagrađena je 1882. godine.

31. kolovoza 1888. dozvoljeno je da se jednorazredna škola u Preloščici proširi na dvorazrednu.

 8. ožujka 1939. na ovoj školi otvoren je I. razred Više narodne škole.

1952./53. otvoreno je i treće odjeljenje.

1953./54. otvoreno je četvrto odjeljenje. Škola više nije četverogodišnja nego šestogodišnja.

1956./57. otvoren je i sedmi razred i škola dobiva naziv osmogodišnja.

Konačno, područna škola se 16.11. 1964. preselila u novu školsku zgradu i ondje nastavlja s radom.

KRATEČKO

Osnovna škola u Kratečkom osnovana je oko 1860. godine (prema Spomenici Škole). Prvi učitelj je bio Mirko Dubrava koji je ostao do 1875. Nakon njega dolazi učitelj Mirko Kolak. Za vrijeme Prvog svjetskog rata škola je redovito radila.Gospodin Kolak je osnovao školsku knjižnicu koja je imala oko 300 djela. Dao je i inicijativu za osnivanje književno – prosvjetnog društva „Pučka prosvjeta“. Predsjednik je bio gospodin Ivček Brižić. Društvo je djelovalo desetak godina. U doba gosp. Kolaka pod pokroviteljstvom vatrogasnog društva osnovana je limena glazba i tamburaški zbor. S gosp. Kolakom nekoliko godina radila je i njegova kći Zlata u dva odjela kada je u školi bilo i do 130 učenika. Učiteljica Zlata Kolak vodila je u to doba osnovano diletantsko društvo „Posavski vijenac“ koje je davalo priredbe u selu, a i izvan njega u Lonji, Suvoju, Sisku, Popovači…

1921. odlaskom gospodina Kolaka u mirovinu dolazi učitelj Josip Suntešić. Oko 1926. učitelj Suntešić je premiješten i na njegovo mjesto dolazi učiteljica Marija Dorbola. Par godina kasnije upravu škole preuzima Josip Hangi koji je bio u Kratečkom oko 15 godina i dočekao u selu 2. svjetski rat. Škola u ratu nije radila 1943./44. i 1944./45. Selo Mužilovčica osnovalo je svoju školu u kojoj je radila učiteljica Marija Dorbola, a u Kratečkom je uz gospodina Hangija nekoliko godina prije rata služila učiteljica Margita Penić.

O zdravlju školske djece i sela brinuo se liječnik koji je dolazio iz Kotara, a od 1928. stalno boravio u selu. Škola je do rata imala svoju posebnu školsku ambulantu. Prvi stalni liječnik bio je dr. Ivo Zovko. A zatim dr. Vladimir Korostorec, dr. Novak, dr. Vladimir Skopčinski i dr. Aleksandar Penić.

Od osnivanja škole do 1912. nastava se odvijala u zgradi koja je srušena 1943. Ta zgrada je služila do 1912. kao školska zgrada i učiteljev stan, a kasnije do rušenja kao učiteljski stan. Uz školu, od osnivanja, postojao je školski vrt, voćnjak i cjepinjak. Uz učiteljski stan postojale su i gospodarske zgrade.

Osobitu ulogu je odigrao školski cjepinjak u kojem su se odgojili mnogi mješani za napredne voćare, a najbolji učenici su na kraju školske godine dobivali voćku koju su sami cijepili. Prema Spomenici gotovo sve voćke u selu potječu iz cjepinjaka.

Današnja školska zgrada sagrađena je 1912. godine.

Škola je 15.9.1945. nakon uređenja i kupljenog namještaja počela s radom. Prvi učitelj je bio gosp. Juraj Novosel. Već u studenom dolazi učitelj Antun Tomanj koji je radio do kraja godine.

3. 1. 1946. došao je učitelj Antun Đurinović umjeso Antuna Tomanja.

Te školske godine školu je pohađalo 50 učenika. Danas u školi radi samo učiteljica Jagica Begović sa sedam učenika u sva četiri razreda.